Dioklecijanova palača: 1700 godina jedne građevine u Splitu

Rimski gradovi obično su ruševine koje se obilaze s ulaznicom. Dioklecijanova palača nije. U njoj se stanuje, radi, kupuje i večera, a kroz njezine hodnike vodi svakodnevni put do posla. To je razlika koja Split čini neobičnim, i razlog zašto je ovaj spomenik toliko dobro sačuvan.

Carska rezidencija, dovršena oko 305.

Palaču je za sebe dao sagraditi car Dioklecijan, na obali nedaleko od svog rodnog kraja, a useljena je oko 305. godine, kad se povukao s vlasti. Dioklecijan je bio jedini rimski car koji je vlast napustio dobrovoljno i dočekao starost kao privatna osoba, u zdanju koje je za to i sagradio.

Građevina je bila spoj vojnog logora i raskošne vile: pravokutnik ograđen zidinama, s četverim vratima, ulicama koje se sijeku pod pravim kutom i carskim odajama okrenutima moru. Površinom je oko četiri hektara, dakle veličine desetak nogometnih igrališta.

Grad koji je ušao u palaču

Nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva palača nije napuštena. Dogodilo se suprotno: stanovništvo obližnje Salone, bježeći pred provalama, uselilo se unutar njezinih zidina i pretvorilo carske dvorane, hodnike i podrume u kuće, ulice i trgove.

Ta neprekinuta naseljenost razlog je zašto je palača danas jedan od najbolje očuvanih rimskih spomenika na svijetu. Nije je čuvala arheologija nego stanari: zidovi su ostali jer su nekome bili zid kuće. Unutar zidina i danas žive ljudi.

Što se od palače vidi danas

Peristil je središnji trg palače, ceremonijalno dvorište okruženo korintskim stupovima, mjesto na kojem se car pojavljivao pred podanicima. Danas je najživlji dio stare jezgre i mjesto na kojem Lvxor stoji.

S trga se vide tri stvari koje vrijedi razumjeti zajedno. Katedrala svetog Duje izvorno je Dioklecijanov mauzolej, pa je grobnica cara koji je progonio kršćane postala crkva posvećena kršćanskom mučeniku iz njegova vremena. Nasuprot njoj stoji krstionica, nekadašnji Jupiterov hram. Uz rub trga leži egipatska sfinga, starija od cijele palače za otprilike sedamnaest stoljeća.

Ispod svega toga su podrumi. Stoljećima zatrpani, danas su prohodni i vrijedni zato što im je tlocrt jednak tlocrtu carskih odaja koje su nekad bile iznad njih, a nisu sačuvane.

Od Roberta Adama do UNESCO-a

Palača je u europsku svijest ušla i preko crteža. Škotski arhitekt Robert Adam proveo je 1757. nekoliko tjedana mjereći ruševine i 1764. objavio raskošno izdanje s prikazima palače, koje je utjecalo na europski klasicizam. Njegov prikaz Peristila i danas visi na zidovima Splita, pa i na našima.

Godine 1979. UNESCO je Dioklecijanovu palaču i povijesnu jezgru Splita uvrstio na popis svjetske baštine.

Kako je obići

Palača se ne obilazi po redu nego se kroz nju hoda. Uđite kroz Zlatna vrata sa sjevera, spustite se do Peristila, siđite u podrume i izađite na rivu kroz južna vrata; to je otprilike petnaest minuta hoda i cijela povijest zgrade u jednom potezu.

Najbolje doba je rano jutro ili kasna večer, kad grupe s vodičima nisu ondje. Lvxor je otvoren od 8 do ponoći, pa oba ta trenutka pokriva.